ICNAB

Projekat "Kultura pamćenja, temelj za bolju budućnost Bošnjaka i BiH" prezentovan na Saboru IZBSA

U okviru Sabora Islamske Zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike (IZBSA) profesor Emir Ramić je prezentirao dosadašnje rezultate projekta: "Kultura pamćenja, temelj za bolju budućnost Bošnjaka i BiH". Radi se o izuzetno važnom projektu IZBSA u okviru koga se promoviše historijsko naučno djelo akademika prof. dr. Smaila Čekića: "Dejtonski mirovni sporazum, legalizacija genocida u BiH", te značaj kulture pamćenja kao osnovnog faktora bolje budućnosti Bošnjaka i BiH. Historijsko djelo akademika Čekića je ugledalo svjetlost dana zahvaljujući IZBSA.

 

Ovaj veliki korak IZBSA je od izuzetne važnosti za istinu, pravdu i kulturu pamćenja, ali i za samu krovnu islamsku organizaciju američkih i kanadski Bošnjaka. Do sada je projekat urađen u sljedećim gradovima: Seatlle, Denver, Toronto, New York, Phoenex - na Susretima Bošnjaka Sjeverne Amerike, St. Louis, Atlanta, Des Moines i Richmond.  U svim navedenim gradovima projekat je pohvaljen. Posebno je u svim gradovima odano veliko priznanje IZBSA za veliki čin pomoći u izdanju historijskog djela akademika Smaila Čekića.

 

Osnovna zapažanja na do sada odrađenim projektnim prezentacijama su:

  • potrebna nam je vlastita, a ne tuđa kultura pamćenja koja treba ići od porodice, zajednice pa do društva i države,
  • nacionalna strategija u kulture pamćenja, prvo u sjevernoameričkoj dijaspori jer u dejtonskoj BiH je za sada nemoguća,
  • osnovni cilj nacionalne strategije kulture pamćenja sjevernoameričkih Bošnjaka kao izraz najpozitivnijih vrijednosti američkog i kanadskog društva je borba protiv nagovaranja žrtve da zaboravi,
  • onima kojima smeta da bošnjačka žrtva ima nacionalnu strategiju kulture pamćenja njima smeta i bošnjačka i bosanskohercegovačka budućnost,
  • sjećanje na žrtve pute nacionalne strategije kulture pamćenja mora biti prioritet sjevernoameričkih Bošnjaka, posebno IZBSA. Karakter dejtonskog društva je suprotstavljen demokratskim i antifašističkim vrijednostima, jer je Dejton ustavno priznao isplativost genocida, čime su legitimizirane zločinačke ideologije u ime kojih su ubijani Bošnjaci u ratu i u ime kojih se danas u Sjevernoj Americi vodi antibošnjački i antibosanski rat od strane udruženog antibosanskog faktora,
  • nacionalna strategija kulture pamćenja posebno produkuje istinu protiv historijske greške udruženog antibosanskog faktora,
  • razvojna strategija kulture pamćenja podrazumjeva uključivanje svih potencijala sjevernoameričkih Bošnjaka u naučno i kreativno osmišljavanje formi putem kojih bi se oni saživjeli sa cijenom svoga opstanka putem kulture pamćenja. Rat protiv bošnjačke žrtve vodi Bošnjake, odnosno BiH u nestanak. A kako se boriti kad oni koji razumiju bitnost historijskog pamćenja nemaju nikakvu matwrijalnu moć putem koje bi to pamćenje postalo dio bošnjačke egzistencije. Trebaju nam forme putem kojih će se bošnjački identitet potvrđivati i realizirati u relaciji prema kontiunuitetu genocida nad Bošnjacima. Sjevernoamerički Bošnjaci, posebno njihove krovne organizacije su obavezni da za izvorište svoga djelovanja imaju nacionalnu strategiju kulture pamćenja i institucionalizaciju kulture pamćenja. Ovo je mukotrpan i dugotrajan proces, budući da će trebati godine i godine da se nadokandi sve ono što je nestajalo, i što nestaje i danas, kroz razne trgovine bošnjačkom žrtvom,
  • posebno je važno obrazovanje bošnjačke omladine o kontinuitetu genocida nad Bošnjacima. Naša djeca, a time i naša budućnost, nemaju odakle steći sistemska znanja o tragičnoj prošlosti bošnjačkog naroda. Škole i obrazovni sistemi su pod okupacijom dejtonskog režima, gdje je genocid nad Bošnjacima sveden nad pojam "historijske greške“. Naše je moralno i vjersko  pravo da se borimo protiv ovih laži i obmana,
  • predlaže se da se u Sjevernoj Americi pokrene "Škola kulture pamćenja“, u kojoj bi bošnjačka omladina ali i odrasli  stekla znanje o bošnjačkoj tragičnoj historiji. Cilj ove škole je da se sjevernoamerički Bošnjaci organizovano suprostave lažima. To podrzumjeva uključivanje prije svega IZBSA u naučno i kreativno osmišljavanje borbe protiva laži o agresiji i genocidu u BiH. Jer rat protiv sjevernoameričkih Bošnjaka i BiH se posebno vodi u SAD i Kanadi. U Sjevernoj Americi se mora organizovano i institucionalno kreirati osjećaj za kulturu pamćenja. Zato se i predlaže projekat škole pamćenja jer američki i kanadski Bošnjaci nemaju izvore odakle bi stekli činjenice o bošnjačkoj tragičnoj prošlosti.

 

Američki i kanadski Bošnjaci se moraju organizovano, sistematski i institucionalno suprostaviti svođenju genocida na pojam takozvane historijske greške. Između ostalog vjersko pravo sjevernoameričkih Bošnjaka je da se bore protiv navedenih laži koje su sve više osnova antibošnjačkog i antibosanskog djelovanja udruženog antibosanskog projekta u Sjevernoj Americi.